Hrvatska košarka već se duže vrijeme nalazi na marginama. Reprezentacija ne može ostvariti neki veći uspjeh, hrvatski su klubovi potpuno nekonkurentni u europi, a niti u regiji se ne mogu izboriti za prevlast jer tu Partizan drži primat. Tek su dva kluba u posljednje vrijeme pokrenula pozitivne priče. Jedan od njih je Split koji bez novaca i sponzora radi čuda (u hrvatskim okvirima), a druga je Cedevita koja s jakom kompanijom iza sebe pokušava vratiti hrvatsku košarku na stare staze slave.
UMJETNI KLUB
Iako je Cedevita ostvarila posljednji veliki europski uspjeh hrvatske košarke, u hrvatskim okvirima i dalje ne može pronaći svoje mjesto pod suncem. Mnogi smatraju kako je to umjetno stvoreni klub i da on ne zaslužuje respekt niti ulazak u istu rečenicu s klubovima slavne prošlosti poput Cibone, Zadra i Splita. Istina je kako nema bogatu prošlost i istina je kako se trenutno ne može uspoređivati s puno slavnijim klubovima s naših prostora, ali to ju ne čini umjetnim klubom. Košarkaški klub Cedevita iza sebe ima moćnu kompaniju koju vode zaljubljenici u košarku. Ne ulazim u mogućnost postojanja određene koristi od financiranja košarkaškog kluba, ali to taj klub ne čini umjetnim. Budimo realni, svaki klub je pokrenut s nekim novcima. Počevši od onih najstarijih pa sve do današnjih klubova. Jedina je razlika, povijest. Određeni je klubovi imaju, a određeni ne. Ali to ne znači da za 50-ak godina nećemo upravo Cedevitu smatrati klubom slavne prošlosti, a neki novi klub umjetno stvorenim.
NOVAC POKREĆE SPORT
Profesionalni sport ponajprije ovisi o novcu. Ako nemate novca, ne možete biti konkurentni. To je posve jasno. I zato nema ništa loše ako netko s kapitalom uđe u sportske klubove. Bio to Volpi u Rijeku ili Tedeschi u Cedevitu. Druga je stvar postojanje određenih šeika koji su krenuli u osvajanje nogometnog svijeta. Taj dio sporta nema veze sa sportom. Ne zato što oni ulaze u sport, već zato što se doslovno razbacuju naftnim novcem. PSG ili Man City u mome svijetu ne izazivaju simpatije. Oni i dalje nisu umjetni klubovi jer su svoju povijest dugo gradili, ali u današnjim okvirima stvaraju ogorčenost kod sportske javnosti. No u tu priču se ne može svrstati Cedevita. Ne zbog količine novca, već zato što se ni u kojem trenutku ne može reći da se oni razbacuju novcem. Jedino ako razbacivanjem smatramo mogućnost kupovine nešto boljih igrača.
KAKO PRIVUĆI PUBLIKU?
Samim time što je Cedevita relativno nov klub, jasno je kako oni i dalje nemaju veliku publiku iza sebe. I oni su sami svjesni kako trenutno u Zagrebu ne mogu privući 5-6 tisuća ljudi koji će napuniti Draženov dom. Zato se koriste jakim marketingom, a ako tako hoćete i laganim potkupljivanjem gledatelja. Ali u tome nema ništa loše. Mene nikako nije sram reći da sam protiv Estudiantesa prošle godine za 29kn dobio majicu, cedevitu GO i grickalice. I ulaznicu. I da sam zdušno navijao da Cedevita ostvari pobjedu. Jednako kao što bi navijao i da nisam dobio te poklone. Ali na taj način Cedevita te privuče k sebi. Nije me sramota ni što sam na prošlotjednoj utakmici protiv Olympiacosa u najjačem europskom košarkaškom natjecanju, ulaznicu platio samo 15 kuna. I opet dobio dvije vrste grickalica. Za 15 kuna možete popiti jednu pivu u kafiću, a ovako za 15 kuna svaki sportski zaljubljenik dobije 2 sata zabave. Možda takav način neće privući jaku navijačku bazu, ali će privući ljude željne sporta, željne zabave koji će sigurno podržati njihov klub. Uostalom nije li i Cibona tek nedavno dobila organiziranu navijačku skupinu?
Ono što je sve jasnije u okvirima hrvatskog sporta jest činjenica da uspjeh i publika dolaze uz jak marketing. Najbolji primjer toga je Medveščak, a i Cedevita se nalazi na dobrom putu. Sport sve više postaje zabava i spektakl i u tome treba tražiti ciljanu publiku. Voljeli je ili ne, morate priznati da Cedevita radi dobar posao. A kroz vrijeme doći će i respekt. Jer kao što starije generacije mogu Cibonu nazivati svojim klubom jer su uz nju svo vrijeme, tako će i neke mlađe generacije upravo u Cedeviti pronaći omiljeni klub i s njome stvarati povijest.
Tko me ne zna, taj me sanja! 