Arhiva Kategorije: Sport

Povratak ledene groznice!

U nedjelju 13. 1. započinje četvrti po redu “Pan Arena Ice Fever”. Hokejaši Medveščaka u ovom će navratu u Areni odigrati 5 utakmica u 14 dana. Hokejaško ludilo započinje utakmicom protiv Innsbrucka, dok zadnji protivnik još uvijek nije poznat. Na svakoj utakmici očekuje se 15.000 gledatelja koji bi ponovno trebali stvoriti nezaboravnu atmosferu.

230120111247

Početak

Prvi “Ice Fever” održan je u sezoni 2010./2011. Medvjedi su odigrali 4 utakmice (Klagenfurt, Vienna, Olimpija i Villach) te ostvarili dvije pobjede, jedan remi i jedan poraz (Vienna Capitals). Bio je to pravi spektakl kakav dugo nije viđen u cijeloj EBEL ligi. Svaka utakmica donijela je pune tribine i novi dokaz kako je Medveščak odnio primat u zagrebačkom sportu. Niti jedna druga ekipa ne može očekivati kako će u kratkom periodu na svakoj utakmici imati toliki broj gledatelja.

Da Medveščak nije samo prolazna zaluđenost, dokazala je već sljedeća godina koja je donijela čak sedam utakmica u Areni. Ponovno su tribine bile pune, atmosfera odlična, a i rezultati dobri. Četiri pobjede, dva remija i opet samo jedan poraz potvrda su da se Medvjedi dobro snalaze i na ledu Arene.

Godina za povijest

Uprava Medveščaka ove se godine odlučila za još veći zalogaj i još više spektakla. Sezona je započela Ice Feverom u pulskoj Areni, mjestu za koje nitko nije niti sanjao da bi jednog dana moglo ugostiti hokejašku utakmicu. Slike iz Pule obišle su svijet, a glas o Medveščaku pronio se svim kontinentima.

U studenom je odrađen i prvi dio Ice Fevera u zagrebačkoj Areni. Medvjedi su ostvarili dvije pobjede i jedan poraz što im je u tom trenutku donijelo i prvo mjesto na tablici. Prve tri utakmice (Innsbruck, Villach, Dornbirn) u nadolazećem Ice Feveru idealna su prilika da se Medvjedi ponovno vrate na čelo poretka.  Za zadnje dvije utakmice protivnici su još uvijek nepoznati jer tada započinje drugi krug EBEL-a. Ulaznice za ovaj spektakl kreću se u rasponu od 50 do 100 kuna.

15012012306

Što je tako posebno u Medvjedima?

Odgovor na ovo pitanje traže gotovo svi oni koji se bave analizama sportskih događaja. Sjećam se svojih prvih dolazaka i putovanja Zagrebom. Bilo je to upravo u vrijeme kada je Medveščak igrao svoju povratničku sezonu. Na svakom kraju vidjeli su se jumbo plakati, reklame koje su vas pozivale da dođete u Dom sportova i podržite Medvjede. Iako nisam bio upoznat s cijelom pričom i u meni su probudili želju da odem vidjeti što se to tamo događa. Tako da možemo reći da je prvi preduvjet u stvaranju ovakve priče bio odličan marketing. Ljudi iz uprave pametno su dopustili da im stručnjaci osmisle cijelu kampanju, a za uzvrat su dobili ovo što imaju danas. Uz marketing, sve zasluge idu i upravi koja nije imala straha povlačiti nekada rizične poteze.

Treći i najvažniji aspekt uspjeha je publika. Hokejaška publika donijela je našoj domovini ono o čemu smo samo čitali, a nikada doživjeli. Na tribine dolaze cijele obitelji, nema vrijeđanja ili bilo kakvih fizičkih sukoba. Svoju se ekipu podržava cijelu utakmicu, a tuđu poštuje.  Pokazalo se i to da točenje alkohola na sportskim terenima ne pridonosi povećanju sukoba. Jednostavno se ova publika odlučila za nešto drugačije i zato je prihvaćena diljem Hrvatske, ali i u svim gradovima u kojima Medvjedi nastupaju.

230120111250

U doba kada svi sportovi gube svoju publiku, kada se u Zagrebu na utakmicama nogometne Lige prvaka okupi jedva 5000 ljudi, neprocjenjiva je vrijednost imati kolektiv koji iz utakmice u utakmicu može okupiti 5000, 10 000 ili 15 000 gledatelja. Put Medveščaka jedini je ispravni put i svi oni koji ga odluče slijediti mogu očekivati samo pozitivne reakcije.

Označeno , , ,

Oni su mali, ali su veliki…

“Oni su mali, ali su veliki, odnosno hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.”  Svi smo mi odrasli uz ove poznate riječi iz uvodne špice Smogovaca. Akteri iz današnje priče dovoljno su mali, ali su i dovoljno veliki kako bi se već prije svoje desete godine  uključili u aktivnosti nogometnog kluba Lokomotive iz Kutine.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prvi dio sezone

Limači (djeca starosti od 8 do 10 godina) Lokomotive su u prvom dijelu sezone odigrali izvrsno i uz samo jednu izgubljenu utakmicu zauzeli prvo mjesto. To mjesto dijele s ekipom Moslavine 1 koja također ima jedan poraz. Ove su se dvije ekipe susrele dva puta tokom sezone i obje su ekipe ostvarile po jednu pobjedu. Kako su već sada odmakli svim ostalim ekipama, jasno je kako će međusobna utakmica ovog proljeća odlučiti prvaka. Bio bi to povijesni uspjeh za Lokomotivu koja do sada nikada nije bila prvak u toj kategoriji.

Započele pripreme za proljetni dio

Kako bi “mali” nogometaši spremno dočekali proljetni dio sezone, ove su zime odradili nekoliko treninga u sportskoj dvorani u Kutini. Na svakom treningu okupi se gotovo 20 dječaka željnih nogometa i zabave. Sve se to događa za vrijeme školskih praznika kako djeca ne bi zapostavila svoje školske obaveze. Nakon ovih par treninga, djeca se vraćaju u školske klupe, a kada dođe toplije vrijeme, započet će i najvažniji dio priprema, na samom igralištu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na mladima svijet ostaje

Iako je jasno kako je ovo većini samo zabava, ipak je jako lijepo vidjeti toliki broj djece kako vani na svježem zraku naganjaju loptu. Za svaku pohvalu su i roditelji koji su se aktivno uključili u rad kluba u ovoj kategoriji. Uvijek su spremni pomoći, doći na trening i utakmicu, voziti djecu, a na kraju svakog dijela sezone i prikupiti novčana sredstva kako bi se djeci organiziralo i malo druženje uz pizze i sok. Naravno da je i njima draže da su im djeca na nogometnom igralištu nego ispred laptopa i televizora.  Kao što sam rekao, većina dječaka neće u budućnosti postati novi Messi ili Ronaldo. Ali samim time što stječu sportske navike i nove prijatelje, stječu pozitivan pogled na budućnost, a to je ono što je najpotrebnije.

Kako ih zadržati doma?

I dok se roditelji žale kako ih za školu treba tjerati i moliti, s odlaskom na igralište nemaju takvih problema. Međutim problem je što su toliko nervozni da već sat vremena prije treninga ili utakmice imaju spremne stvari i samo čekaju trenutak kada će krenuti. Nekima problem nisu niti vremenske neprilike. Tako jedan otac prepričava anegdotu u kojoj njegov sin gotovo na rubu suza moli da ide na trening iako vani pada jaka kiša. Otac nije imao drugog izbora nego ga dovesti na igralište kako bi se sam uvjerio da nažalost treninga neće biti.

Za kraj ne preostaje ništa drugo nego dečkima poželjeti sreću i još puno uspjeha u budućnosti. A njihov trener Matija dodaje jednu važnu napomenu: “Škola je ipak na prvom mjestu.”

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Označeno , ,

S jednog brda u 25 zemalja svijeta

Već devet godina zaredom u Zagrebu se voze utrke Svjetskog skijaškog kupa. Na Sljemenu, tom malom brdašcu u usporedbi sa svim ostalim skijalištima, i ove se godine okupila sve krema svjetskog skijanja. 4.1. u noćnoj utrci na stazu su izašle žene, dok su muškarci predvođeni Ivicom Kostelićem ove godine odradili dnevnu utrku. A kako ovo ne bi bio još samo jedan puki izvještaj o tome tko je bio prvi, tko je iznenadio, a tko podbacio, pozabavit ćemo se “ne-sportskim” aspektima ove utrke.

Ivica

Prijenos na svim kontinentima

Kada ljudi čuju za Hrvatsku sigurno im na pamet ne pada skijanje. Ne padaju im ni planine, ni snijeg ni zima. A opet kada ljudi čuju za Hrvatsku pada im na pamet Vip Snow Queen Trophy ili po naški “Snježna kraljica”. Ono što se svake godine dogodi u Zagrebu je gotovo pa nestvarno.  Zemlja s jednom planinom i dva i pol brda uspjeva već gotovo deset godina organizirati najbolju skijašku utrku. Koliko je dobra utrka, najbolje govori činjenica da je prijenos muškog slaloma vidljiv na svim kontinentima. Zamislite, Sljeme i Zagreb u svakom kutu kugle zemaljske. Riječi hvale za organizaciju dolaze iz usta svih sudionika. Upravo je ta organizacija ono što najviše fascinira kod sljemenske utrke. Treba spomenuti kako u prilog Sljemenu ide to što je to jedna od rijetkih utrka koje se održavaju u glavnim gradovima. Skijaši se nalaze u samom centru grada, prije i poslije utrke se mogu opustiti šetnjom i razgledavanjem naše metropole. Velika razlika u odnosu na ostala skijališta koja se nalaze u malim mjestima na planinama.

sljeme

Savršena publika

Svake godine nakon Snježne kraljice čitamo kako je publika bila fantastična. Samim time što se okupi u tolikom broju, pridonosi ugledu utrke. Jer 8000 gledatelja na utrci ženskog slaloma u kojem Hrvatska nema aduta ne za slavlje, nego za drugu vožnju dovoljno govori samo za sebe. Kada se takav broj okupi na ženskom slalomu, nije niti čudno da Ivica u svojoj utrci privuče gotovo 15 000 gledatelja. Sigurno da u tome svoje prste imaju i organizatori koji se pobrinu da nitko ne ostane gladan i žedan. Sendviči, sarma, grah, sokovi, čaj i mnoge druge stvari nisu najvažnija stvar sljemenske utrke, ali nikako nisu za baciti. I mali navijački rekviziti ove su se godine pokazali kao pun pogodak. Zastavice koje su dobili svi u publici dočarale su posebnu atmosferu. Atmosfera je to kakvu bi poželjele mnoge skijaške utrke.

publika

Nije sve tako bajno

Ako već tražimo problem u vezi Snježne kraljice, možemo ga pronaći u onome što kronično nedostaje našoj državi. Riječ je o onome što pokreće svijet- novcu. Da bi sve teklo onako kako je zamišljeno potrebno je puno, a neki će reći i previše novca. I dok su troškovi organizacije ono što je jednostavno tako, u oči upada nagradni fond Snježne kraljice. On je drugi najveći u cijelom Svjetskom kupu i to je nešto što ne drži vodu. Jer svi znamo u kakvoj se situaciji nalazi Hrvatska i kakva recesija pogađa cijeli svijet. Nigdje drugdje svi oni koji završe utrku ne dobiju neke novce. Ali Zagreb se odlučio i za to. Možda je i to razlog što natjecatelji jedan do drugog izjavljuju ljubav Snježnoj kraljici. Jer ovdje imaju sve što požele. Luksuzan hotel, velike nagrade i utrku u glavnom gradu. Ako je sljemenska utrka toliko posebna, ona će takva biti i sa smanjenim nagradnim fondom. Uostalom stalno se ističe kako su slike sjajne atmosfere ono što odlazi u svijet, a publika će dolaziti bio nagradni fond 120.000 eura ili 50.000 eura. Pitanje je samo kakvu će sliku svijetu tada poslati skijaši.

pregled

Jasno je kako je organizacija cijele utrke dosegla vrhunac i iznad toga se ne može. Na skijaškom savezu i organizatorima je da sada na tom vrhu i ostanu, ali i da se zapitaju može li se jednako dobra utrka održati i s manjim budžetom.

Označeno , , , ,

Tihomir Novak: “Cijeli život pamtit ću atmosferu s Europskog prvenstva”

Prije manje od godinu dana hrvatska se sportska javnost divila našim futsalim reprezentativcima. Pune arene u Splitu i Zagrebu, naslovne strane novina, prve vijesti u dnevncima, sve je to bio rezultat fenomenalnih ostvarenja naše reprezentacije na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj. Jedan od onih koji su odigrali gotovo sve minute na tom prvenstvu je Tihomir Novak. Prema mišljenju mnogih jedan od najboljih (ako ne i najbolji) malonogometaš u Hrvatskoj. Vlasnik brojnih nagrada, između ostalog i one za najboljeg igrača Kutije šibica te drugi asistent spomenutog Europskog prvenstva.

tihica

S koliko godina i kako si uopće završio u futsalu?

“U futsalu sam završio sa 19-20 godina kada sam počeo paralelno igrati veliki i mali nogomet. Mali nogomet(futsal) sam počeo igrati na poziv ljudi iz MNK Petrinjčice koji su me zapazili na jednom malonogometnom turniru.”

Kakva je situacija s futsalom u HR?

“Moram reći da je futsal kod nas na dosta niskoj razini u organizacijskom  i financijskom aspektu. Mislim da imamo doista kvalitetne malonogometaše, ali da organizacija klubova i financijske (ne)prilike sprječavaju bolje rezultate. Što se tiče publike, to ovisi od grada do grada ali ima nekoliko sredina gdje su dvorane uvijek pune.”

Koliko zarađuju najbolji malonogometaši u Hrvatskoj, a koliko oni u inozemstvu?

“U Hrvatskoj je doista smiješno govoriti o nekim zaradama igrača zato što su to neke minimalne naknade koje se često na kraju ni ne ispoštuju. Za neke točne iznose plaća u inozemstvu neznam ali vjerujem da su i do 10-ak puta veće nego kod nas i, što je najvažnije, budu isplaćene.”

Do sada si promijenio nekoliko klubova u Hrvatskoj, ima li možda naznaka nekih inozemnih ponuda?

“Bilo je, praktički, svake godine nekakvih ponuda, ali ja nikada na kraju  nisam bio dovoljno odlučan da odem.”

2012. se bliži kraju, kako si zadovoljan svojim igrama u ovoj godini?

“Teško je govoriti u globalu, ali kada pogledam rezultate u 2012. (4. mjesto na EP, osvojeni kup i prvenstvo RH) onda moram biti zadovoljan.”

Koje su tvoje najveće vrline, a što trebaš popraviti da bi bio još bolji igrač?

“Uvijek je teško govoriti o sebi i biti realan tako da ne bih o vrlinama. A popraviti treba svaku fazu igre da bih bio što kompletniji igrač.”

527707_395203980517470_1219929918_n

Koji je tvoj najveći uspjeh u karijeri?

“Teško pitanje. Mislim da ih ima nekoliko s jednakom vrijednosti (osvojeni kupovi i prvenstva RH, Kutija šibica i polufinale Europskog prvenstva).”

Prošle si godine osvojio i Kutiju šibica i zaradio titulu najboljeg igrača turnira. Možeš li opisati kakav je to osjećaj s obzirom na to da je Kutija najpopularniji turnir u HR.

“Meni je to bio poseban osjećaj zbog toga što mi je to bilo već treće finale, a u prva dva navrata izgubili smo nakon penala. Kutija šibica je zaista poseban turnir za mene i ne može se usporediti ni sa jednim drugim.”

tihica2

Godina dana je prošla od EP-a u Hrvatskoj, sad kada su se slegle emocije, kako gledaš na cijeli taj spektakl i euforiju koja je vladala Hrvatskom?

“Jedno prekrasno iskustvo kojeg ću se uvijek rado prisjetiti. Nažalost, sumnjam da će se takvo nešto uskoro ponoviti u hrvatskom futsalu.”

Je li se nešto promijenilo na bolje nakon EP-a?

“Nažalost nije. Futsal je kod nas nastavio silaznom putanjom kojom ide već nekoliko godina.”

Kakvi su daljnji planovi  u reprezentaciji? Pred vama su kvalifikacije za EP 2014?

“Plan je da se prođe kroz kvalifikacije iako neće biti lako. S nama je u skupini Španjolska koja je i domaćin tog kvalifikacijskog turnira, Makedonija te čekamo još jednog protivnika koji nam dolazi iz pretkvalifikacija.Vjerujem da je realno da budemo drugi u skupini i kvalificiramo se u dodatne kvalifikacije.”

U javnosti je osvanula priča i da je španjolski izbornik izjavio kako bi upravo tebe htio u svojoj reprezentaciji. Kako ti gledaš na tu izjavu?

“Lijep komliment. Godi kada trener ponajbolje ekipe na svijetu tako nešto kaže.”

Tko je za tebe najbolji malonogometaš u Hrvatskoj, a tko u svijetu?

“Korab Morina, Josip Suton i Dario Marinovic. Od svjetskih nemam nekoga koga bih mogao izdvojiti.”

I za kraj, koji su tvoji ciljevi u nastavku karijere?

“Nemam nikakvih dugoročnih ciljeva. Jedini cilj je pobijediti prvu sljedeću utakmicu, pa onda onu drugu itd.”

Označeno , , ,

Zašto je sramota podržavati Cedevitu?

Hrvatska košarka već se duže vrijeme nalazi na marginama. Reprezentacija ne može ostvariti neki veći uspjeh, hrvatski su klubovi potpuno nekonkurentni u europi, a niti u regiji se ne mogu izboriti za prevlast jer tu Partizan drži primat. Tek su dva kluba u posljednje vrijeme pokrenula pozitivne priče. Jedan od njih je Split koji bez novaca i sponzora radi čuda (u hrvatskim okvirima), a druga je Cedevita koja s jakom kompanijom iza sebe pokušava vratiti hrvatsku košarku na stare staze slave.

UMJETNI KLUB

Iako je Cedevita ostvarila posljednji veliki europski uspjeh hrvatske košarke, u hrvatskim okvirima i dalje ne može pronaći svoje mjesto pod suncem. Mnogi smatraju kako je to umjetno stvoreni klub i da on ne zaslužuje respekt niti ulazak u istu rečenicu s klubovima slavne prošlosti poput Cibone, Zadra i Splita. Istina je kako nema bogatu prošlost i istina je kako se trenutno ne može uspoređivati s puno slavnijim klubovima s naših prostora, ali to ju ne čini umjetnim klubom. Košarkaški klub Cedevita iza sebe ima moćnu kompaniju koju vode zaljubljenici u košarku. Ne ulazim u mogućnost postojanja određene koristi od financiranja košarkaškog kluba, ali to taj klub ne čini umjetnim. Budimo realni, svaki klub je pokrenut s nekim novcima. Počevši od onih najstarijih pa sve do današnjih klubova. Jedina je razlika, povijest. Određeni je klubovi imaju, a određeni ne. Ali to ne znači da za 50-ak godina nećemo upravo Cedevitu smatrati klubom slavne prošlosti, a neki novi klub umjetno stvorenim.

 IMG_6397

NOVAC POKREĆE SPORT

Profesionalni sport ponajprije ovisi o novcu. Ako nemate novca, ne možete biti konkurentni. To je posve jasno. I zato nema ništa loše ako netko s kapitalom uđe u sportske klubove. Bio to Volpi u Rijeku ili Tedeschi u Cedevitu. Druga je stvar postojanje određenih šeika koji su krenuli u osvajanje nogometnog svijeta. Taj dio sporta nema veze sa sportom. Ne zato što oni ulaze u sport, već zato što se doslovno razbacuju naftnim novcem. PSG ili Man City u mome svijetu ne izazivaju simpatije. Oni i dalje nisu umjetni klubovi jer su svoju povijest dugo gradili, ali u današnjim okvirima stvaraju ogorčenost kod sportske javnosti. No u tu priču se ne može svrstati Cedevita. Ne zbog količine novca, već zato što se ni u kojem trenutku ne može reći da se oni razbacuju novcem. Jedino ako razbacivanjem smatramo mogućnost kupovine nešto boljih igrača.

IMG_6396

KAKO PRIVUĆI PUBLIKU?

Samim time što je Cedevita relativno nov klub, jasno je kako oni i dalje nemaju veliku publiku iza sebe. I oni su sami svjesni kako trenutno u Zagrebu ne mogu privući 5-6 tisuća ljudi koji će napuniti Draženov dom. Zato se koriste jakim marketingom, a ako tako hoćete i laganim potkupljivanjem gledatelja.  Ali u tome nema ništa loše. Mene nikako nije sram reći da sam protiv Estudiantesa prošle godine za 29kn dobio majicu, cedevitu GO i grickalice. I ulaznicu. I da sam zdušno navijao da Cedevita ostvari pobjedu. Jednako kao što bi navijao i da nisam dobio te poklone. Ali na taj način Cedevita te privuče k sebi. Nije me sramota ni što sam na prošlotjednoj utakmici protiv Olympiacosa u najjačem europskom košarkaškom natjecanju, ulaznicu platio samo 15 kuna. I opet dobio dvije vrste grickalica. Za 15 kuna možete popiti jednu pivu u kafiću, a ovako za 15 kuna svaki sportski zaljubljenik dobije 2 sata zabave. Možda takav način neće privući jaku navijačku bazu, ali će privući ljude željne sporta, željne zabave koji će sigurno podržati njihov klub. Uostalom nije li i Cibona tek nedavno dobila organiziranu navijačku skupinu?

Ono što je sve jasnije u okvirima hrvatskog sporta jest činjenica da uspjeh i publika dolaze uz jak marketing. Najbolji primjer toga je Medveščak, a i Cedevita se nalazi na dobrom putu. Sport sve više postaje zabava i spektakl i u tome treba tražiti ciljanu publiku. Voljeli je ili ne, morate priznati da Cedevita radi dobar posao. A kroz vrijeme doći će i respekt. Jer kao što starije generacije mogu Cibonu nazivati svojim klubom jer su uz nju svo vrijeme, tako će i neke mlađe generacije upravo u Cedeviti pronaći omiljeni klub i s njome stvarati povijest.

Označeno , , , , ,

Kako je dobro biti amater!

U Kutini je u utorak, 20.11. održana svečanost povodom 40. godina postojanja Nogometnog kluba Lokomotiva. Svečanost obilježavanja započela je polaganjem vijenaca na kutinskom groblju za sve poginule i preminule članove Nk Lokomotive. Glavni događaj dana bila je nogometna utakmica između prvih momčadi Lokomotive i drugoligaša Hrvatskog dragovoljca. Gosti iz Zagreba odlučili su obilježiti veliki dan jednog malenog kluba te su uz utakmicu prisustvovali i polaganju vijenaca na groblju i završnoj svečanosti u domu u Radićevoj ulici. Tamo su svi osnivači kluba i dugogodišnji suradnici primili zahvalnice za pomoć i rad u klubu, a cijela zabava uz obilje dobre atmosfere potrajala je do dugo u noć.

Ovo je samo jedan događaj koji me potaknuo da pišem o amaterizmu u Hrvata. Nogometni klub Lokomotiva nalazi se u 1. županijskoj ligi, što je po rangiranju 5. liga hrvatskog nogometa. Ta je liga u potpunosti amaterizirana, a u istoimenom klubu niti jedan igrač, član uprave ili bilo tko drugi ne prima novac za obavljanje svoje funkcije. Ipak, klub je opstao već 40. godina.  Trenutno u Lokomotivi djeluje 5 selekcija: limači, pioniri, juniori, seniori i veterani. Kada se sve zbroji to je preko 100 ljudi uključenih u pogone istoimenog kluba. To je stotinu ljudi, djece koja svoje vrijeme ne provode na fejsbuku, u birtijama, pred televizorom ili jednostavno zatvoreni u svojim sobama.

Smatrate li samo profesionalni sport “pravim” sportom? Mislite li da se sportašem može nazvati samo netko tko ide po brojnim svjetskim i europskim natjecanjima? Upravo je amaterski sport najbrojniji. Upravo je amaterski sport taj koji ljude integrira u određene dijelove društva. Upravo je amaterski sport taj koji spaja ljude. Amateri možda ne primaju novce. Amateri možda ne postaju idoli diljem svijeta. Ali oni su sportaši u svakom smislu te riječi. I svatko tko je ijednom bio član neke amaterske ekipe, shvatit će o čemu pričam. U takvim klubovima postoji neki duh, postoji neka energija koja se ne može povezati s profesionalizmom. U takvim klubovima igrači postaju obitelj i zajedno proživljavaju mnoge situacije iz vlastitog života.

Da situacija nikako nije laka govori nam predsjednik Lokomotive, Ivan Rendulić. U kratkom razgovoru opisao je kako je to voditi jedan klub i s kakvim se sve poteškoćama bori u današnje vrijeme.

Gospodine Rendulić, možete li reći nešto o današnjem djelovanju nogometnog kluba Lokomotiva?

Pa, kao što ste i sami rekli Lokomotiva je upravo proslavila 40. godina svoga postojanja. Od tada do danas bilo je puno uspona i padova, ali ovo je jedno od najkritičnijih vremena u povijesti kluba. Ne samo našega, nego većine amaterskih klubova u regiji. Lokomotiva već nekoliko godina uspjeva održati u radu čak 5 pogona. U našem je sustavu preko 100 igrača, ali sve je teže financijski pokriti sve radnje potrebne za normalno funkcioniranje kluba.

Očito je kako su financije najveći problem amaterskih klubova. Koji su izvori financiranja takvih klubova i koji se sve troškovi javljaju u radu kluba?

Da, financije su definitivno najveći problem. Kod većine klubova javlja se i problem mlađih uzrasta jer djecu jednostavno ne privlači dolazak na igralište. Lokomotiva s time na sreću nema problema. Mi i dalje uspjevamo nekako privuči djecu i smatram kako za to nismo adekvatno financijski pokriveni. Izvori financiranja su prije svega grad Kutina koji daje najveći iznos, ali on također nije dovoljan za pokriti funkcioniranje kluba. Nešto novaca dolazi i od sitnih sponzora, ali i to je sve rjeđe. Vjerujte mi, mnogi od članova uprave potežu u vlastiti u džep kako bi klub i dalje postojao. A troškovi su brojni. Od plaćanja same registracije igrača, do sudaca, prijevoza, održavanja igrališta te vode i plina kako bi igrači uvijek došli na toplo.

To znači da biti predsjednik nije samo titula koja označava sjedenje u fotelji i nadgledanje rada?

Ha ha ha… U ovakvim uvjetima predsjednik je jednak običnom radniku. On mora većinu svog vremena provoditi na igralištu, a nemojte zaboraviti da uz to ima i svoj svakodnevni posao. Mora organizirati sve potrebno za održavanje utakmica, ali isto tako mora i lajmati, brisati svlačionice, stavljati mreže i puno drugih stvari.

Što onda potakne osobu da se uopće kandidira za predsjednika jednog nogometnog kluba?

Ljubav. Ljubav prema nogometu, ljubav prema klubu. Morate znati da Lokomotiva postoji već 40. godina. Neki ljudi su uz nju od samog osnivanja i oni se svim silama trude da nastavi s radom. A i kada vidite svu tu djecu koja vesela i s nestrpljenjem dolaze na svaku utakmicu i trening, shvatite da je to ono najvažnije. Shvatite da su ona upravo ono za što se isplati boriti i truditi. Jer svako dijete dovedeno na igralište, označava jedno dijete manje prepušteno nekim lošim utjecajima.

Kao što kaže predsjednik Rendulić, ljubav je ono što pokreće brojne entuzijaste. Djeca su ona na kojima svijet ostaje. Ako ih naučimo da nije potrebno biti Messi ili Ronaldo da bi bio sportaš, dolazimo na pravi put. Ako ih uspijemo potaknuti na bavljenje sportom, misija je uspjela. Jer par sati tjedno na zraku, s loptom i prijateljima ne može se mjeriti s par sati provedenih “buljenja” u monitore.

Označeno , , , , ,
InSide

Čušpajz "ili-ili" tema

zvonimirmatutinovic

Tko sam? Što sam? Vaš sam Spisatelj!

Sasvim (ne)obični ljudi

"Svatko vidi kako izgledaš, ali malo ih zna ono što zbilja jesi" N. Machiavelli

Piskaranje i piskaralaško prigovaranje.

Blog u službi konvergencije medija.

Press Code

''The more difficult the victory, the greater the happiness in winning!'' - Pele