U životu donirao gotovo 50 litara krvi!

Sjetite se samo koliko su nam puta na fakultetu rekli da otvorimo oči, pazimo na sitnice jer priče su svuda oko nas. A opet, toliko smo se puta susreli s time da ne znamo što napisati, kako pronaći priču. U takvim sam se problemima i sam našao tražeći ideju za novi post. A onda baš kako su rekli priča mi se našla pred očima. I to u doslovnom smislu. Svakodnevno čitamo kako se svi građani pozivaju da doniraju svoju krv i time učine jedno humano djelo. E pa moj je otac to humano djelo učinio ni manje ni više nego 104 puta.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kako je sve počelo

Zvonko Friš  rođen je 3.3.1955. u Kutini kao najmlađe dijete u šesteročlanoj obitelji. Čim je navršio 18 godina započeo je s darivanjem krvi. “Krv sam počeo darivati jer sam na to gledao kao na moju pomoć onima kojima je pomoć potrebna. Možda nisam mogao izdvojiti koju kunu kako bi nekome pomogao, pa sam odlučio kako će to biti moj doprinos. A poslije je to jednostavno postala navika.”  I od toga nije odustao sve do danas. Ako znamo da muške osobe krv mogu dati četiri puta godišnje, možemo zaključiti kako je u 29 godina propustio tek desetak davanja. A ako isto tako znamo da se svakim davanjem uzima 450ml krvi, možemo zaključiti kako je do sada donirao 46,8 litara krvi. Ta je brojka gotovo 10 puta veća od ukupne količine krvi u odraslom čovjeku.

Prijem kod predsjednika

Nakon svakog jubilarnog darivanja, u našem je stanu osvanula diploma, medalja ili neko drugo priznanje. A nakon stotog puta stigao je i poziv za prijem kod predsjednika Josipovića. Zvonko je uz 144 drugih ljudi primio odličje “Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske”. Bilo je to još jedno lijepo priznanje, a predsjednik Josipović se svima zahvalio zbog njihove dobrote i spremnosti da pomognu drugima.  “Sigurno je velika čast primiti priznanje od predsjednika države. Međutim, nitko od nas to ne radi kako bi nekada upoznao predsjednika. Nakon svakog jubileja (50., 75. ili 100. davanja) uslijedila je neka nagrada. Zato sada moj stan krase razne značke, diplome i zlatnici koji svjedoče o svim tim godinama doniranja krvi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Godina mirovanja

Iako je do sada bio i više nego redovit u svojim donacijama, prošlu je godinu cijelu morao propustiti. Zbog problema s tlakom nije bio u mogućnosti nastaviti sa svojom humanošću. 104 sigurno nije brojka na kojoj Zvonko misli stati i nada se kako će već naredne godine krenuti prema 110. davanju.

Krv nije voda

A da jabuka ne pada daleko od stabla, uvjerili smo se i u ovom slučaju. Nije Zvonko jedini iz obitelji koji se iskazao svojom humanošću. Naime, njegov je otac, također, krv donirao preko sto puta. A kako kaže popularna reklama: “Ni to nije sve.”  Zvonkova dva brata zajedno su krv darivali gotovo 200 puta. Jedan je ponosni član kluba 100+, dok je drugi u klubu 75 davanja.  Svi su zajedno do sada donirali oko 180 litara krvi i time sigurno spasili mnogo života.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ovakvi slučajevi najčešće prolaze nezapaženo, ali upravo su oni heroji naše države. Svaka osoba koja barem jednom udijeli svoju krv nekome zaslužuje sve pohvale, a što tek onda reći za osobe koje su to učinile preko 100 puta? Oni su ponos Hrvatske.

Označeno , , ,

13 misli o “U životu donirao gotovo 50 litara krvi!

  1. Bravo za Zvonka! Ovim putem pozivam sve koji su zdravi i imaju preko 55 kg da odu jednom u 3, odnosno 4 mjeseca darovati krv. Tih nekoliko minuta svatko može izdvojiti. Darivala sam krv u Kutini i u Osijeku na nekoliko lokacija i ima nešto u tim ljudima koji rade na transfuziji. Budu zabavni, uljudni, simpaticni i dragi 🙂 Ne znam kako je to regulirano u ZG – u, ali mi u Osijeku dobijemo i bon za pizzu. Pa kreneš kući pješice i sigurno naiđeš na nekog prosjaka i eto još malo humanosti na djelu!

    Prednosti za darivatelja:

    – krv darivatelja kompletno se laboratorijski pregledava (krvna slika). Ispituje se opsežnije i detaljnije nego kod običnog preventivnog pregleda. Usredotočuje se na snimanje krvnih infekcija. Često tada takvi testovi otkrivaju bolest za koju donator ne zna

    – darivanje krvi je “trening” tijela za hitne situacije povezane s velikim gubitkom krvi. Postoje dokazi da su kod većeg gubitka krvi, npr. kod nesreća, redoviti davaoci krvi sposobniji puno bolje nositi se s gubitkom veće količine krvi, te imaju značajno manje medicinske komplikacije zbog toga

    -darivanje krvi također pridonosi oporavku tijela. Nagli pad količine krvi zna “provocirati” tijelo za stvaranjem novih krvnih stanica. Doniranje krvi zato je stimulirajući učinak na tijelo.
    Redoviti davatelji krvi se obično osjećaju bolje nego nedavatelji a može se govoriti i o cijelokupnom “pomlađivanju”

    -darivanja krvi u muškaraca može smanjiti rizik od srčanih i krvožilnih bolesti

    • Antun Tona Hanjilec kaže:

      U Petrovoj bolnici u Zagrebu, dobije se uvijek neki poklončić(tipa vrećica platnena sa otisnutim logom Petrove bolnice) i bon s kojim možeš naručit jedan meni koji uključuje recimo jelo s roštilja, prilog, salata i radler.

  2. Antun Tona Hanjilec kaže:

    Svaka čast tvom ocu! Darivanje krvi je izrazito plemeniti čin. Ostali ljudi bi također trebali biti malo više osvješteni i početi darivati krv jer je to najmanje što možemo učiniti i tako pomoći drugima. Možda čak i spasiti život. Ja sam tek dva puta dao krv, ali nastavit ću s darivanjem i možda jednog dana dostignem tu famoznu brojku od 100 darivanja.

  3. Baš lijepo napisan članak, Mario 🙂 i Antune, kada idući put ideš na darivanje krvi, povedi me sa sobom!! 🙂

  4. inesjurkovic kaže:

    Odlično, pohvale za oca! 😀 Preporučam da ga nekako uhvatiš na prepad i uslikaš da vidimo i kako izgleda 🙂 Što se tiče darivanja krvi, pomalo se bojim igle pa izbjegavam, a i na pragu sam te kilaže pa to koristim kao izgovor. Ali ako može tata Friš toliko puta, valjda mogu i ja jednom.Kad idemo? 😀

  5. Duška Jurić kaže:

    Svaka čast tati! I lijepo je da se njihova dobrota ipak cijeni i dobiju priznanje za nju.
    Mene su uvijek odbijali jer nisam imala dovoljnu težinu… 😦 Ali nekako imam osjećaj da su ovi blagdani i to promijenili. 😀

  6. Ovo je stvarno za svaku pohvalu! 🙂 Neki zbog (nepravdanog) straha ni ne pomišljaju na darivanje krvi, a neki poput tvog tate pomogli su drugima već više od 100 puta. Na darivanje krvi posebno bi trebalo poticati mlade, i mislim da su darivanja krvi kakva se organiziraju u srednjim školama ili studentskim domovima zaista više nego dobra stvar. Osim toga, darivanjem krvi ne pomažemo samo drugima, nego i sebi samima.

    Svi oni koji još nijednom nisu darovali krv, trebali bi se ohrabriti i otići. Ovdje su i akcije darivanja krvi od 07.01. do 13.01. (http://www.crvenikriz-zg.hr/ArhivaNovostiDetalji.aspx?id=104), a i bez obzira na to, krv se u Zagrebu može darovati gotovo stalno. Na stranici http://www.hztm.hr/hr/content/2/darivanje-krvi/14/o-darivanju/ nalaze se odgovori na najčešća pitanja pa svi oni koje se boje darivanja krvi, trebali bi ovo pročitati, informirati se i otići u Petrovu 3 ili neko drugo mjesto gdje je organizirano darivanje krvi. 🙂

  7. Scarlett kaže:

    Ovo zaslužuje sve pohvale 🙂 Nadam se da će ova priča poslužiti kao primjer ostalima 🙂 Znam da je mene potaknula na razmišljanje 😛

  8. Vika M. kaže:

    Ma svaka mu čast! Samo ću ti reći, da je zagrepčanin dobio bi nagradu od Grada Zagreba sigurno!Ove godine sam bila na dodjeli i dobili su svi koji su iznad 100 puta dali krv- nagradu su im uručili Bandić i Bernardić!:)

  9. Naježila sam se… Moj tata je također puno puta dao krv, pa sam ponosna do neba, ali ipak ne toliko puno, pa mogu misliti koliko si ti ponosan…imaš i na što! 🙂 Čovjek je zaslužio sva priznanja koja ja dobio. 🙂

    Na moju veliku žalost, krv ne mogu darivati iz zdravstvenih razloga, ali da se mene pita, uvela bi se nekakva procedura, zakon, kojim bi svaki zdravi čovjek, koji je u mogućnosti krv morao dati određen broj puta godišnje, možda ne tri ili četiri, ali dvaput svakako!

    Priča o rekorderima u darivanju krvi, vjerojatno i tvom tati: http://www.rtl.hr/vijesti/novosti/147162/tko-su-rekorderi-u-dobrovoljnom-darivanju-krvi/ – Oni zbilja jesu ponos Hrvatske!! 🙂

  10. Zvonka kaže:

    Tata je car i još se zove Zvonko, kao i moj. 🙂 Gdje ćeš bolje.
    Šalu na stranu, pohvalno je da ljudi poput tvog oca shvaćaju vrijednot i važnost darivanja krvi te im to ne predstavlja problem.
    Nedavno sam se upoznala i s činjenicom da u Zagrebu primjerice ukoliko određeni puta daš krv imaš pravo na besplatni prijevoz i još neke beneficije, stoga se pitam ponekad je li to razlog što ljudi odlaze darivat krv ili stvarno kako bi nekome pomogli.
    Budi ponosan na oca, imaš i zašto. 🙂

  11. Ajme, ovo je baš divno! Kako si mogao zaboraviti na post o tati??? Meni bi ovo bio prvi post! 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

InSide

Čušpajz "ili-ili" tema

zvonimirmatutinovic

Tko sam? Što sam? Vaš sam Spisatelj!

Sasvim (ne)obični ljudi

"Svatko vidi kako izgledaš, ali malo ih zna ono što zbilja jesi" N. Machiavelli

Piskaranje i piskaralaško prigovaranje.

Blog u službi konvergencije medija.

Press Code

''The more difficult the victory, the greater the happiness in winning!'' - Pele

%d blogeri kao ovaj: